Karl Lueger (24. listopada 1844. – 10. ožujka 1910.) –  austrijski odvjetnik i političar koji je obnašao dužnost gradonačelnika Beča od 1897. do svoje smrti 1910. godine.

Preobrazio je Beč u moderan grad na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Populistička i antisemitska politika Austrijske kršćanske socijalne stranke (KS), koju je osnovao i vodio do smrti, ostaje kontroverzna, jer se smatra početnim modelom za nacizam Adolfa Hitlera .

Karl Lueger bio je dugogodišnji gradonačelnik Beča (1897–1910) i jedna od ključnih figura političkog antisemitizma u kasnom Habsburškom Carstvu. Njegova politika i izjave važan su primjer kako je antisemitizam postao instrument masovne politike, a ne samo društvena predrasuda.

Njegovi ideološki okvir je “kršćanski socijalizam”

Lueger je bio vođa Kršćansko-socijalne stranke, koja je kombinirala:

• katolički konzervativizam
• socijalnu demagogiju (retoriku “za male ljude”)
• antisemitizam kao političko sredstvo

Antisemitizam kod Luegera nije bio primarno rasni (kao kod kasnijih nacista) već populistički, Židovi su prikazivani kao bankari, lihvari, burzovni špekulanti,“strani” element koji razara njemačko-katolički identitet Beča, povezivani s liberalizmom, kapitalizmom i modernitetom

Antisemitske izjave i retorika

Lueger je otvoreno koristio antisemitski govor u javnim nastupima, ali često uz ciničnu distancu. Njegova najpoznatija izjava glasi:

„Wer Jude ist, bestimme ich.“ („Tko je Židov, to ja određujem.“)

 Lueger je imao židovske prijatelje i suradnike, što potvrđuje instrumentalni karakter njegova antisemitizma.

Ova izjava pokazuje da je antisemitizam koristio oportunistički, po potrebi i da nije bio dosljedan ideolog, nego populist te da je “Židov” u njegovoj politici bila etiketa za političkog neprijatelja, a ne striktna etnička kategorija.

Formalno, Lueger nije donio zakone koji bi izravno diskriminirali Židove, ali je  sustavno koristio antisemitsku retoriku u kampanjama, poticao društvenu klimu u kojoj su Židovi označeni kao krivci za stambenu krizu, siromaštvo radništva i “moralni pad” grada.

Njegova gradska politika (municipalizacija plina, struje, tramvaja) bila je socijalno progresivna, ali je antisemitska retorika služila za mobilizaciju masa, skretanje pažnje s klasnih i strukturalnih problema

Luegerov antisemitizam imao je dalekosežan utjecaj jer je legitimizirao je antisemitizam kao prihvatljiv dio demokratske politike.

Snažno je utjecao na mladog Adolfa Hitlera, koji je u Beču formirao svoja politička uvjerenja. Hitler kasnije piše da je Lueger bio “najveći njemački gradonačelnik svih vremena”.

Ključna razlika između Luegerovog  antisemitizma kao politička taktika i Hitlerovog je što je ovaj potonji antisemitizam postao totalna, rasna i genocidna ideologija

Karl Lueger je normalizirao antisemitizam u masovnoj politici i koristio ga je pragmatično i populistički, a ne dosljedno ideološki.

Austrija još uvijek ne miče Luegerove spomenike jer ima

dugu tradiciju selektivnog suočavanja s prošlošću – Lueger se zato često prikazuje kao uspješan gradonačelnik i modernizator Beča, a antisemitizam se relativizira kao “produkt vremena”. Najčešći službeni argument protiv uklanjanja spomenika glasi: “Ne možemo suditi ljude 19. stoljeća današnjim mjerilima.”

• Razdvaja administrativna postignuća od ideologije
• Boji se presedana i optužbi za “brisanje povijesti”– postoji snažan institucionalni otpor prema uklanjanju povijesnih spomenika jer se to doživljava kao “brisanje povijesti”
• Radije bira kontekstualizaciju nego uklanjanje, informativne ploče, objašnjenja) reinterpretaciju spomenika, a ne njihovo rušenje

Dio austrijskog društva i židovska zajednica traže micanje njegovih spomenika iz Beča, ali za sada nisu to uspjeli. Ponekad se spomenik devastira šaranjem.

Interesantno je da i Zagreb ima svog jugoslavenskog gradonačelnika koji ima “mrlja” u svojoj prošlosti.