21.studenog 2025. je britanski magazin Guardian objavio članak koji teško optužuje i diskreditira Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije.

Prema pisanju Guardiana, hrvatski novinar Domagoj Margetić je podnio prijavu protiv srpskog predsjednika Aleksandra Vučića tužiteljstvu koje istražuje slučaj. Margetić je posljednjih dana na društvenim mrežama objavio navodne dokaze da je Vučić, tada mladi dobrovoljac, bio prisutan na jednoj od vojnih postaja u Sarajevu s koje su, prema riječima svjedoka, pucalo i ubijalo civile.

Pa krenimo redom.

Od kuda sada, trideset godina nakon događaja, se u svjetskim medijima pojavljuje optužnica protiv Aleksandra Vučića ?

Najvjerojatnije se radi programiranoj medijskoj kampanji protiv Aleksandra Vučića iz određenih tzv. „centara moći“, a vezana je uz turbulentna događanja u kaotičnoj Srbiji. Pretpostavljamo da se ovim medijskim putem ciljano dodatno potkopava imidž srpskog predsjednika i diktatora Vučića. U medijima ništa nije slučajno.

Koje je vrijeme i mjesto događaja ?

1993. je Aleksandar Vučić snimljen kamerom iznad Sarajeva u tom vremenu velikosrpske opsade Sarajeva. Osobno je Aleksandar Vučić priznao da je bio neko vrijeme (ne navodi koliko dugo) tamo kao srpski dobrovoljac a to potvrđuje i Vojislav Šešelj, njegov nadređeni u to vrijeme. Spominju da je vrijeme provedeno u opsadi Sarajeva bio na Jevrejskom groblju sa grupom četnika , važnoj vojnoj točci u opsadi grada.

Za jedan beogradski magazin Vučić je između ostaloga izjavio: „Kada je počeo rat u Bosni, ja sam otišao u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac. Nisam bio član stranke, jednostavno sam otišao. Znao sam neke prijatelje i zato sam otišao da branim srpstvo. Bio sam neko vreme na Jevrejskom groblju”.

Makar Vučićeva priča o njegovoj ulozi u opsadi Sarajeva zvuči smušeno i nedosljedno, prema njegovim riječima on nije bio borac već je tamo bio kao novinar i prevoditelj.

Kakva je situacija u BiH u vrijeme uz koji se veže skandalozni događaj plaćanja lova na ljude i Vučićevog boravka tamo ?

1992./1993. je vrijeme u kojemu srpske vojne i paramilitarne snage provode masovni i sustavni genocid u BiH nad Bošnjacima, Hrvatima i Romima. Logori smrti, sexualno roblje, silovanja i ubojstva civila nesrba od strane srpskih snaga se mjeri u desetinama tisuća žena, muškaraca i djece. To je vrijeme kada je u BiH Srbin mogao ubiti Bošnjaka, silovati mu ženu ili oteti imovinu bez ikakvih posljedica od strane novo uspostavljenih srpskih okupacijskih vlasti.

Kada se prvi puta čulo za bogate strance koji plaćaju Srbima u opsadi da bi iz snajpera ubijali ljude u opkoljenom Sarajevu.

Prva informacija o tome došla je od jednog zarobljenog četnika u opsadi Sarajeva. Zarobljeni četnik je spomenuo da se od Beograda do Pala vozio s petoricom Talijana koji su bili ‘čudno obučeni, imali su sve skupo na sebi, lovačko odijelo… puške u futrolama… bili su iz Milana’“. Dodao je da ni sama pojava stranih boraca tada nije bila neuobičajena, jer je dolazilo mnogo plaćenika koji su se borili na srpskoj strani, ali da do tada nije bilo zabilježenih slučajeva dolaska Talijana. Kada je zarobljeni četnik talijane pitao ‘koliku dnevnicu dobivaju za ratovanje u Sarajevu’ jedan od Talijana mu je odgovorio da oni ‘neće dobiti dnevnicu, nego su oni platili da idu pucati po Sarajevu’. Odgovorili su mu da su oni zapravo lovci, a ne vojnici i da ‘idu u Sarajevo kao na safari… po ljudsku glavu kao trofej’“.

Ta informacija je odmah proslijeđena talijanskim obavještajcima u sklopu UNPROFOR-a, a odgovor je stigao nakon četiri do pet mjeseci, u travnju 1994. godine. „Talijanska obavještajna služba SISMI obavijestila nas je da je ‘locirano mjesto odakle se sve organizira i kreće, da je to mjesto neutralizirano i da se više neće ponavljati’. Kratko i jasno, ali i značajno. Obavijest da je ‘mjesto pronađeno i neutralizirano’ zapravo je bila potvrda da je informacija od zarobljenika bila točna. Dakle, bogati stranci su tijekom rata dolazili u Sarajevo, plaćali srpskim snagama da ih uvedu u svoje borbene linije, a zatim su ubijali Sarajlije iz najnižih poriva – kao divljač u lovu“.

Poslije se doznalo da su takvi bogati lovci na ljudske glave iz obijesti dolazili ne samo iz Italije već i iz drugih europskih zemalja i da je to bio unosan četnički biznis.

“Prema svjedočenjima, u organiziranju safarija sudjelovali su pojedini pripadnici Vojske RS-a i Vojske Jugoslavije. Tko konkretno i na kojoj razini zapovijedanja, ili možda čak političkog odlučivanja se ne zna. “.

Prema informacijama raznih izvora u Sarajevo safariju sudjelovali su Amerikanci, Kanađani, Rusi, Talijani…

“U svakom slučaju, to su bili dovoljno moćni i dovoljno bogati ljudi veoma specifičnog psihološkog profila”.

“Stranci su plaćali velike svote novca, ali nitko mi nije znao reći koliko konkretno je to bilo. Jedan svjedok tvrdi da su tarife bile više ako su pogodili dijete. Taj isti svjedok, koji je i sam bio više puta prisutan na tom lovu na ljudske glave, kaže da se najviše pucalo iz rajona Grbavice”, dodaje redatelj filma o tome u razgovoru za Al Jazeeru.

Koji elementi mogu povezati četničkog dobrovoljca Aleksandra Vučića sa tim biznisom ubijanja ljudi iz obijesti ?

Dvije stvari Aleksandra Vučića mogu povezati sa tim Safarijem na ljude. Prva stvar je da je on nedvojbeno bio točno tamo u to vrijeme kao četnik.

Druga stvar je njegovo priznanje da je tamo između ostalog bio prevoditelj.

Kada tamo dolaze 5 stranaca puni novca koji žele ubijati ljude iz zabave i za to su spremni puno platiti, moraš im osigurati nekoga tko će ih sa četničke strane voditi i koordinirati na linijama sukoba. Četnici su uglavnom niskoobrazovani primitivni ljudi i ne znaju strane jezike.

Nema dvojbe da je Aleksandar Vučić, četnik i mladi pravnik sa prilično dobrim znanjem engleskog jezika idealan „turistički vodič“ za tu bogatu gospodu koji su došli uživati ubijajući ljude.

Sveukupno, vjerojatno da neće biti ništa od te optužnice protiv Vučića jer za presudu trebaju neoborivi dokazi za koje sumnjamo da su na raspolaganju.