Svetozar Borojević od Bojne (1856.–1920.) jedan je od najistaknutijih vojnih zapovjednika Austro-Ugarske Monarhije, a ujedno i jedini Hrvat koji je stekao čin feldmaršala, najviši mogući u tadašnjoj vojsci. Rođen je u Umetiću kraj Kostajnice, u obitelji hrvatskih krajišnika, što je snažno oblikovalo njegovu vojničku čast i predanost službi domovini i carstvu.
Nakon školovanja na vojnoj akademiji u Beču, Borojević se brzo istaknuo iznimnim sposobnostima, hrabrošću i disciplinom. Svjetsku slavu stekao je tijekom Prvoga svjetskog rata, kao zapovjednik na Sočanskoj fronti, gdje je u izuzetno teškim planinskim uvjetima uspio obraniti austro-ugarske položaje od višestruko brojnijeg talijanskog protivnika. Zbog toga je prozvan „Lavom sa Soče“, a vojnici su ga poštovali i voljeli. Njegov najpoznatiji citat glasi:
„Vojnici! Ne branimo više samo granice, branimo čast i budućnost naših domova.“
Unatoč iznimnim vojnim uspjesima, Svetozar Borojević ostao je neopravdano zapostavljen u hrvatskoj javnosti. Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. nije prihvatio novu jugoslavensku vlast i završio je u izgnanstvu u Austriji, gdje je umro u siromaštvu 1920. godine. Danas se njegovo ime tek povremeno spominje, iako je riječ o vojskovođi koji je svojim djelima zadužio i hrvatsku i europsku povijest. Borojević ostaje simbol vojničke časti, hrabrosti i nepokolebljive odanosti.
