Priča o Jimmyju Lyggettu, afro-američkom boksaču i treneru rođenom 1897. godine u Philadelphiji, jedna je od najneobičnijih i najdramatičnijih sportskih životopisâ povezanih s Hrvatskom. Od prvih amaterskih borbi u SAD-u, preko profesionalnih ringova Europe, do trenerske karijere u Zagrebu i statusa izbornika boksačke reprezentacije u razdoblju Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske – Lyggett je ostavio trag kakav rijetko koji stranac postiže u domaćem sportu. Njegov život završit će daleko od Hrvatske, 1955. godine, ali će ga ovdašnji sportski kroničari pamtiti kao čovjeka koji je podigao hrvatski boks na novu razinu.
Uspon mladog borca iz Philadelphije
Lyggett je u ring prvi put ušao sa 17 godina. Već u dvadesetoj osvojio je Prvenstvo SAD-a za crne boksače, a samo godinu kasnije postao je svjetski prvak u kategoriji „obojenih“ teškaša – jedinoj u kojoj je tada smio nastupati, jer su boksačke organizacije strogo dijelile natjecatelje po rasnoj pripadnosti. U završnici je pobijedio Eddija Palmera nokautom u 19. rundi.
Borbe s imenima poput Jacka Blackburna i Georgea Robinsona ubrzo su mu donijele reputaciju borca koji pripada svjetskom vrhu, a put ga je vodio prema Europi, gdje je tada cvjetala profesionalna boksačka scena.
Borbe s velikim europskim imenima
U Europi je Lyggett stajao u ringu s nizom tada najjačih boksača: Rudolfom Arndtom, Hansom Breitenstraeterom, Walterom Buckszunom, Kurtom Prenzelom, Adolfom Seyboldom, Rudijem Wagenerom i mnogima drugima. Najveća atrakcija bile su njegove borbe protiv legendarnog Nijemca Maxa Schmelinga, budućeg svjetskog prvaka. Prvu borbu sudac mu je prekinuo diskvalifikacijom, dok je druga završila neriješeno – no ostavila je toliko dobar dojam da je Schmeling Lyggetta uzeo za sparing partnera.
Put ga je vodio kroz Englesku, Italiju, Francusku i Njemačku, a u Zagrebu se borio protiv Jure Modrića, također uz neriješen ishod.
Ljubav koja ga je dovela u Zagreb
Presudni trenutak njegova života dogodio se u Beču, gdje je upoznao Hrvaticu Rozu. Zaljubili su se, vjenčali i 1930-ih godina preselili u Zagreb. Tu je Lyggett završio s profesionalnim borbama i okrenuo se trenerskom radu.
Stanovali su na uglu Klaićeve i Kačićeve, a Lyggett je ubrzo otvorio privatnu boksačku školu u Ilici, iznad poznate knjižare Kugli. Trenerski put vodio ga je kroz klubove Croatia, Herkules, Makabi i Radnik, gdje je svojim ugledom i američkom metodikom rada privlačio stotine mladih sportaša.
Posebnu prekretnicu donijela je suradnja s obitelji Bednjanec, koja mu je ustupila skladište u Preradovićevoj ulici. Ondje je niknula moderna boksačka dvorana s ringom i opremom, a Lyggett je postao gotovo kultna figura među zagrebačkom omladinom. Od 1939. godine vodio je reprezentaciju Banovine Hrvatske te je trenirao Drvarića boksačkog prvaka tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Izbornik reprezentacije u NDH
Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 1941., Lyggett je 1943. na poziv Miška Zebića, državnog vođe tjelesnog odgoja i sporta, preuzeo ulogu izbornika boksačke reprezentacije. Unatoč ratnim okolnostima, međunarodnih borbi bilo je mnogo – s Nijemcima, Talijanima, Mađarima, Slovacima i Rumunjima – a dvorane u Zagrebu bile su krcate.
Lyggett je u to doba uživao veliku popularnost i nikada nije imao problema zbog svoje boje kože. No kako se rat bližio kraju, njegov je strah od dolaska komunističke vlasti rastao. Antikomunistički nastrojen, bojao se represije i odlučio je napustiti Hrvatsku.
Težak odlazak i tragičan kraj ljubavne priče
Sa suprugom Rozom 1945. krenuo je preko Italije prema Sjedinjenim Državama. U Milanu su mjesecima čekali brod, no Roza se iznenada teško razboljela i umrla. Slomljen, Lyggett je put u Ameriku nastavio sam. Umro je 1955., daleko od Hrvatske i žene koja je odredila put njegove životne priče.
Neizbrisiv trag u hrvatskom sportu
Iako se njegov život završio tiho i daleko od Zagreba, Jimmy Lyggett ostao je jedan od ključnih ljudi u razvoju hrvatskog boksa. Uveo je profesionalniji pristup treninzima, stvorio generacije novih boksača i popularizirao sport u vremenu koje nije nudilo mnogo razloga za optimizam.
Danas ga se s pravom smatra jednim od najutjecajnijih trenera koji su ikada djelovali u Hrvatskoj – Amerikancem koji je u Zagrebu pronašao dom, a u hrvatskom sportu ostavio nasljeđe koje i dalje traje.
