Giacomo Casanova, poznat kao diplomat, erudit i pustolov 18. stoljeća, nije bio samo zavodnik, nego i čovjek od pisma – njegovi su Memoari daju uvid u društveni život tog doba.
Zbog ljetnih sparina u Veneciji, odlučio je potražiti olakšanje u Vrsaru, malenom istarskom gradiću koji ga je zvao svojim morskim povjetarcem i mirnim ulicama.
Casanova je u Vrsaru boravio dvaput: prvi put 1743. godine, dok je bio skroman svećenik, a drugi put 1744. kao odjeven vojnik, čije se prisustvo činilo luksuznijim i neprepoznatljivim. Tijekom drugog boravka, prema njegovim Memoarima, zbio se jedan posebno intiman susret s mladom sluškinjom u kući Don Girolama, koji mu je pružio istinski emocionalni odmak od diplomatskih i intelektualnih dužnosti.
U Casanovinim zapisima opisuje se kako su društvene okolnosti u Vrsaru bile vrlo stroge – feudalna uređenja i rigidna pravila stvarala su barijere, no upravo suprotno, to je dodatno naglasilo iskrenost njihove privlačnosti. Susret s tom djevojkom nije bio samo prolazan: Casanova u Memoarima naziva to “avanturom” punom osjećaja, ali i taktike u kojemu je do punog izražaja došlo Casanovino iskustvo.
Taj kratki, ali intenzivan odnos postao je posebno dojmljivo sjećanje koje je Casanova nosio sa sobom sve do kraja svojeg života. Vrsar je za njega to bilo ljetno utočište, prostor slobode u kojem je njegova erudicija i diplomatska priroda susrela toplinu ljudskih emocija ruralne Istre.
Danas, šetajući starim ulicama Vrsara, lako možemo zamisliti kako je Casanova ovdje u tišini mora i kamenih kuća pronašao romansu svojeg života, daleko od uskih ulica, zadimljenih taverni i dvorova Europe. Zamislite ga dok ispija teranino u zagrljaju zaljubljene žene dok uživa u fritulama i kroštulama.
