UVOD – totalitarne ideologije Fašizam i Komunizam
Pitanje broja žrtava i „što je bio zločinačkije”, fašizam ili komunizam, zahtjeva preciznost, jer zavisi od metodologije (šta se ubraja: ratne žrtve, represija u miru, glad izazvana politikama, logori, politička ubojstva itd.) i od toga da li govorimo o ideologiji ili o konkretnim režimima.
Žrtve fašističkog režima
Ukupne civilne žrtve nacističke politike (Židovi, Romi, Slaveni, politički protivnici, osobe sa invaliditetom itd.): 11–17 miliona. Ukupne žrtve Drugog svjetskog rata (koji je započela nacistička Njemačka): oko 70–85 miliona ljudi globalno.
Povjesničari procjenjuju da je politika nacističkog i savezničkih fašističkih režima direktno ili indirektno dovela do smrti 20–30+ miliona civila, ne računajući sve ratne gubitke.

Žrtve komunističkih režima
Brojevi variraju po izvorima i metodologiji. Jedna od najcitiranijih procjena (npr. „Crna knjiga komunizma”) navodi oko 94–100 miliona mrtvih širom sveta. Međutim, dio povjesničara osporava neke metodološke pretpostavke te knjige.
Realističan raspon koji većina ozbiljnih historiografskih procjena obuhvaća je 40–80+ miliona, u zavisnosti od kriterijima.
Koji je režim „više zločinački“?
To pitanje je normativno, a ne samo statističko.
Ključne razlike koje povjesničari ističu:
Nacizam/fašizam je imao eksplicitnu rasnu doktrinu i program sistematskog istrebljenja (genocid je bio ideološki cilj).
Komunistički režimi su nominalno polazili od klasne ideologije i političke represije; masovne smrti su često bile posljedica represije, prisilnih ekonomskih politika i gladi, iako je u nekim slučajevima postojala i namjerna eliminacija društvenih grupa.
Ako gledamo ideološku namjeru genocida, nacizam je jedinstven po sistematskom istrebljenju.
Ukupan broj žrtava kroz 20. vijek → zbirno, komunistički režimi vjerojatno imaju veći broj mrtvih (zavisno od procjene).

Zaključak
Fašistički režimi odgovorni su za desetine miliona smrti, uključujući planirani genocid. Komunistički režimi 20. vijeka odgovorni su za desetine miliona smrti, potencijalno i veći ukupan broj, ali kroz različite mehanizme (represija, glad, logori, političke čistke). U akademskom diskursu oba tipa režima se smatraju totalitarnim i masovno represivnim.
Pitanje „tko je gori“ više je političko i moralno nego strogo kvantitativno, jer zavisi od kriterija koje primjenjujemo.
HRVATSKA
Josip Dabro je došao je u fokus mainstream medija jer je bez srama i javno pjesmom veličao ustaškog poglavnika i fašistu Antu Pavelića.
Postavlja se pitanje kako će ga tretirati hrvatski pravosudni sustav a kako bi prošao u drugim EU državama, Austrija, Italija, Velika Britanija, Poljska, Estonija,

Hrvatska sankcionira javno veličanje fašizma kroz prekršaje i povremeno zatvorske kazne u praksi,
U Hrvatskoj ne postoji poseban članak u Kaznenom zakonu koji eksplicitno kažnjava pjevanje fašističkih pjesama ili veličanje kao zasebno kazneno djelo — ali se takvo ponašanje može kvalificirati kao prekršaj protiv javnog reda i mira ili kao delikt iz mržnje/uznemiravanja:
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (čl. 5) zabranjuje izvođenje, reproduciranje pjesama, slogana, tekstova koji narušavaju javni red i mir. Ako se smatra da se radi o isticanju i širenju totalitarnih/simboličkih obilježja povezanih s nacizmom ili fašizmom, može se izreći novčana kazna od 700 € do 4.000 € ili do 30 dana zatvora.

Kaznena praksa
U praksi su hrvatski sudovi izricali kazne zatvora (30–60 dana) za pjevanje pjesama ili pozdrava koji glorificiraju fašistički režim na javnim mjestima (npr. na nogometnoj utakmici), uz dodatne mjere poput zabrane odlaska na utakmice.
Za izravno „veličanje fašizma“ kroz kaznene odredbe općenito se može primijeniti i kaznena odgovornost za kaznena djela iz mržnje, ali konkretne kazne ovise od okolnosti djela i dopune optužnice.
Pjevanje komunističkih pjesama (npr. partizanskih)

Samo pjevanje povijesnih komunističkih/partizanskih pjesama nije kazneno djelo.
U Hrvatskoj ne postoji zabrana komunističkih simbola ili ideologije.

Sudska praksa je dosljedno zauzela stav da komunistički simboli nisu izjednačeni s ustaškim/nacističkim simbolima u kaznenom smislu.
Veličanje komunističkih zločina
Kaznena odgovornost može nastati ako: se javno opravdava ili poriče ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti (čl. 325. Kaznenog zakona – javno poticanje na nasilje i mržnju), ili se potiče mržnja prema određenoj skupini. Kazna: do 3 godine zatvora (ako su ispunjeni elementi kaznenog djela).

Bitno: Hrvatska nema poseban zakon koji zabranjuje komunističku ideologiju kao takvu.
Kazne za najoštrije izražavanje i širenje fašističke, nacističke ili ekstremističke ideologije (npr. pjevanje pjesama koje veličaju Hitlera / Hitlerovu ideologiju ili pozdrava koji ih glorificiraju) značajno se razlikuju među državama zbog pravnih sustava i specifičnih zakonskih odredbi. U nastavku su ključne pravne odredbe i potencijalne sankcije u različitim EU državama (zakonski okvir konkretnih kazni, 2026.):
Status komunističkih pjesama ili veličanja komunističkih zločina pravno je bitno drugačiji od nacističke ideologije — jer u većini europskih država ne postoji opća zabrana komunističke ideologije kao takve s obzirom da nisu imali povijesne traume sa istom. Za razliku od Zapadne Europe, Istočna Europa često navodi i komunizam u kaznenom zakonu.
AUSTRIJA
Zbog povijesne traume fašizmom ( Anschluss, pripojenje Austrije Njemačkoj aneksija 1938.) i odgovornosti, Austrija primjenjuje najstroži zakon u Europi.
Austrija spada među najrestriktivnije države EU po pitanju nacističke ideologije.
Otvoreni fašizam/nacizam je u Austriji kazneno djelo s ozbiljnim zatvorskim kaznama (1–10+ godina).
Legalna krajnja desnica postoji i aktivno djeluje kroz parlamentarne stranke.
Austrija je pravno specifična jer ima strogu zabranu nacizma (Verbotsgesetz),ali nema zabranu komunizma kao ideologije.
Austrijsko pravo eksplicitno je usmjereno protiv nacizma, ne protiv komunizma.
Pjevanje komunističkih pjesama nije kazneno djelo, osim ako uključuje: poticanje na nasilje, negiranje ili opravdavanje ratnih zločina, veličanje komunističkih zločina
Koliko su jake fašističke aktivnosti ili krajnja desnica u Austriji i kako se sankcionira
Austrija ima vrlo strogu kaznenu zabranu nacizma, ali krajnja desnica politički postoji i vrlo je utjecajna, često i na vlasti.

Zakon razlikuje:
(1) neonacističke/eksplicitno fašističke aktivnosti (strogo zabranjene) i
(2) legalnu krajnju desnicu koja djeluje unutar parlamentarnog sustava.
Najjača desna populistička stranka je Freiheitliche Partei Österreichs (FPÖ). FPÖ je legalna parlamentarna stranka i više puta je sudjelovala u vladi. Iako je često optuživana za radikalnu retoriku, nije nacistička organizacija i djeluje unutar ustavnog poretka.
U Austriji ne postoji legalna nacistička organizacija a pronacističke aktivnosti su prisutne, ali uglavnom u malim, fragmentiranim i nadziranim mrežama (online forumi, sitne skupine, povremeni incidenti). Sigurnosne službe (BVT/DSN) redovito prate ekstremističke krugove. Procjena je da su profašističke grupe u Austriji društveno marginalne, ali sigurnosno nadzirane.

Kako se sankcionira fašizam u Austriji?
1️.Verbotsgesetz 1947
Temeljni zakon zabrane nacizma.
Zabranjuje svako ponavljanje, rehabilitaciju, podršku ili glorifikaciju nacizma, uključujući simbole, slogane i ideologiju povezanu s Adolfom Hitlerom. Ako se radi o rehabilitaciji nacizma; do 4.000 € i do 1 mjesec zatvora za javno isticanje simbola bez teže kvalifikacije, do 10 godina zatvora ako se djelo smatra pokušajem promocije ili rehabilitacije nacističke ideologije. Zabranjuje svako obnavljanje ili podršku nacističkoj organizaciji, javnu glorifikaciju nacizma, distribuciju nacističkog materijala, negiranje ili umanjivanje Holokausta. Austrijski sudovi su kažnjavali pojedince zatvorskom kaznom za širenje ili prodaju materijala koji otvoreno propagira Hitlera/nacizam. U Austriji pjevanje ili propagiranje pjesama koje veličaju Hitlera može se tretirati kao ozbiljan kriminal i rezultirati zatvorom (često u rasponu od mjeseci do godina), posebno ako se to smatra pokušajem „rehabilitacije nacizma“.
Kazne:
od 1 do 10 godina zatvora, u “posebno opasnim” slučajevima i do 20 godina.
Austrija redovito izriče višegodišnje zatvorske kazne za:
neonacističku propagandu,
organiziranje mreža,
online radikalizaciju.
2️. Abzeichengesetz (Zakon o simbolima)
Zabranjuje javno isticanje nacističkih simbola (npr. kukasti križ, Hitlerovi pozdravi/slogani) i kažnjava se s do 4.000 € novčane kazne i do 1 mjesec zatvora.
Kazna: do 4.000 € ili do 1 mjesec zatvora (administrativni prekršaj), ali često se djelo kvalificira i strože kroz Verbotsgesetz.

3️. Kazneni zakon (Volksverhetzung)
Poticanje na mržnju prema etničkim, vjerskim ili drugim skupinama. Kazne: do 2 godine zatvora (ili više ako je organizirano ili uz nasilje). Ako se javno, opravdava masovno nasilje, potiče mržnja prema etničkoj ili vjerskoj skupini, primjenjuju se opće odredbe kaznenog prava (Volksverhetzung – poticanje mržnje). Kazne: do 2 godine zatvora (ovisno o težini i kontekstu), više ako postoji organizirano ekstremističko djelovanje.

U Austriji postoje manje profašističke grupe ali se sankcioniraju najrigoroznijim zakonom u Europi.
Krajnja desnica je utjecajna i parlamentarno aktivna
Komunističke grupe su potpuno marginalne.
U sljedećim člancima će biti obrađen kazneni zakon u sankcioniranju veličanja totalitarizma u
Italiji, Poljskoj, Estoniji, Velikoj Britaniji i Srbiji.