Nogometni huliganizam u Jugoslaviji uoči raspada Jugoslavije
Sa političkom krizom u Jugoslaviji i nacionalnim previranjima navijački sukobi vezani uz sportska natjecanja postaju sve češći i brutalniji.
Za razliku od današnjih vremena kada mediji vrlo aktivno prate navijačke sukobe i skloni su preuveličavanju istih u vrijeme Jugoslavije navijački sukobi su medijski minimalno praćeni, a komunistička jugoslavenska milicija je bila vrlo slabo pripremljena za njih.
Kao primjer ćemo navesti utakmicu Dinamo : Partizan u Zagrebu 1989. godine.
Nekoliko stotina navijača Partizana, grobara, zagrebačka milicija organizirano dovodi oko 6 sati prije utakmice do Stadiona Maksimir i smješta ih na glavnom ulazu u Park Maksimir ispred restorana. Tu ih čuva, prema sjećanju sudionika događaja, samo oko pet milicajaca. To mjesto se nalazi udaljeno možda 200 metara od ulaza na Dinamov stadion, tribina Sjever.
Na Maksimirskoj ulici se okuplja nekoliko stotina navijača Dinama, BBB, i u samom parku Maksimir ubrzo dolazi do masovne tučnjave u kojoj navijači Partizana izvlače deblji kraj. Dio navijača Partizana se razbježao po Maksimirskom parku, dio se povukao i zabarakadirao u restoranu a barem ih je deset ostalo ležati na podu između razbacanih stolova pred restoranom.
Neredi su se nastavili i na samoj utakmici obostranim kamenovanjem Dinamovih navijača i gostujućih Partizanovih (ukupno oko 1.200 partizanovin navijača je došlo) te tučnjavama sa Milicijom koja ih pokušava držati odvojenim.
U pisanim dnevnim jugoslavenskim medijima ovaj događaj je opisan u malom kratkom članku u kojem se tek navodi da je prije utakmice u Maksimirskom parku došlo do tučnjave navijača nakon koje je troje navijača Partizana završilo u bolnici.
Iz današnje perspektive puno bolje policijske organizacije praćenja i osiguravanja nogometnih natjecanja, moglo bi se pomisliti da su navijači Partizana od strane Milicije namjerno tamo dovedeni da bi se dogodio incident i neredi.
Vjerojatno se ipak radilo o slaboj organizaciji tadašnjih milicijskih snaga koje su podcijenile ubrzani razvoj huliganskih navijačkih grupa i rastuće političke tenzije u Jugoslaviji.
Makar se taj tip negativnih društvenih događaja nerado spominje u jugoslavenskim medijima navijački obračuni na Stadionu Maksimir tijekom same utakmice su bili pred TV kamerama toliko masovni i šokantni da su mediji ipak o tome nešto više pisali. Sačuvan je prilog o toj utakmici iz srpskih medija koji su zgroženi neredima u Zagrebu. Video izvještaj je o neredima na samoj utakmici, a ne o neredima u Maksimirskom parku prije utakmice.
Teško danas za zamisliti ali u Jugoslaviji je za vrijeme gostovanja Hajduka u Zagrebu cijela Maksimirska ulica bila izmiješana dinamovim i hajdukovim navijačima a pjevalo se “Dinamo i Hajduk, dva su kluba bratska, sa njima je ponosna, čitava Hrvatska“.
Od 1987. za beogradske navijače Partizana i Crvene Zvezde se organizirao tzv. “Kavez”. Bili su policijski praćeni od Glavnog kolodvora do Maksimirskog stadiona, pješice ili autobusom.
Slijedi članak, “HULIGANI 4” o huliganskom kodeksu ponašanja
Prethodni članci:
