Slučaj “Rougemarin Park” već pet godina predstavlja kontinuirani izvor napetosti između stanovnika zagrebačke Sigečice, gradskih vlasti i organizatora manifestacije. Riječ je o višemjesečnom događanju koje se održava u stambenoj zoni, a koje prema tvrdnjama građana svakodnevno proizvodi razinu buke i opterećenja nespojivu s normalnim životom u kvartu.

Tijekom tog razdoblja jasno se profilirao obrazac postupanja: građani reagiraju kroz institucionalne i građanske mehanizme, dok gradske strukture, unatoč tim reakcijama, nastavljaju davati suglasnosti za održavanje manifestacije.

Otpor stanovnika nije bio sporadičan ni neorganiziran. Naprotiv, uključivao je peticije, dolaske na sjednice vijeća, pisane pritužbe te zahtjev za sazivanjem zbora građana – jednog od temeljnih oblika neposredne demokracije na lokalnoj razini. Unatoč tome, ključne odluke donosile su se bez jasnog uvažavanja tih inicijativa.

Kronologija događaja dodatno oslikava dinamiku procesa.

Siječanj:

• Početkom godine pokrenuta je peticija protiv davanja suglasnosti za održavanje manifestacije.
• Krajem mjeseca građani javno upozoravaju na narušavanje mira i kvalitete života.

Veljača:

• Grad traži mišljenje Vijeća gradske četvrti, čime se postupak prebacuje u institucionalni okvir.
• Upućuje se zahtjev za odgodom odluke dok se ne očituje Vijeće mjesnog odbora Sigečica.

Ožujak:

• Početkom mjeseca dolazi do iznenadne odgode sjednice mjesnog odbora.
• Sjednica se potom zakazuje neposredno nakon sjednice Vijeća gradske četvrti Trnje.
  23. ožujka vijećnici iz stranaka Možemo! i Socijaldemokratska partija Hrvatske u Vijeću gradske četvrti Trnje daju pozitivno mišljenje o održavanju manifestacije, unatoč protivljenju dijela građana i izostanku očitovanja mjesnog odbora.
  24. ožujka Vijeće mjesnog odbora Sigečica donosi općenit zaključak kojim daje pozitivno mišljenje na sve manifestacije od “javnog interesa građana”, bez izravnog suočavanja s konkretnim problemom.

Istodobno, zahtjev za sazivanjem zbora građana nije realiziran, čime je dodatno sužen prostor za izravno sudjelovanje stanovnika u donošenju odluka koje neposredno utječu na njihov svakodnevni život.

U tom kontekstu, slučaj “Rougemarin Park” nadilazi pitanje same buke. On ukazuje na širi problem funkcioniranja lokalne demokracije, u kojem se inicijative građana proceduralno usporavaju ili marginaliziraju. Zbog toga ovaj slučaj postaje ogledni primjer napetosti između deklarativnih načela participativnog upravljanja i njihove praktične provedbe.

Rasplet situacije oko “Rougemarin Parka” stoga neće biti važan samo za stanovnike Sigečice, već i kao pokazatelj smjera u kojem se razvija odnos između gradske vlasti i građana kada je riječ o upravljanju javnim prostorom i kvalitetom života u urbanim sredinama.