Industrija nasuprot turizmu i nekretninama
Mađarske elite su prije više od dvadeset godina jasno odabrala razvojni smjer: industriju, proizvodnju i izvoz. Sustavno je privlačila strane investicije u automobilski, tehnološki i farmaceutski sektor, stvarajući stabilna radna mjesta i snažne lance domaćih dobavljača. Takav model donosi visoku dodanu vrijednost i veću otpornost na ekonomske krize.
Hrvatska je, za razliku od toga, zapostavila industriju i gotovo se u potpunosti oslonila na turizam i tržište nekretnina. Apartmanizacija, rast cijena stanova i zemljišta te nekretninske špekulacije postale su svojevrsna zamjena za ozbiljnu razvojnu strategiju. Gospodarstvo koje se ne temelji na proizvodnji dugoročno gubi konkurentnost i perspektivu, a i demografski bilježi minus.
Infrastruktura i korištenje EU fondova
Mađarska je europske fondove koristila planski, ulažući u prometnu infrastrukturu, logistiku i energetiku. Time je stvorila preduvjete za industrijski rast i jačanje izvoza. Hrvatska, iako ima na raspolaganju slična sredstva, često kasni s projektima ili ih provodi bez jasnog dugoročnog učinka, dijelom zbog birokratske neučinkovitosti.
Uloga države i nedostatak vizije
Mađarska država vodi aktivnu ekonomsku politiku s jasno postavljenim ciljevima, čak i po cijenu političkih kontroverzi. Hrvatska je, s druge strane, obilježena sporom birokracijom, čestim promjenama smjera i politikama koje favoriziraju kratkoročne interese. Rezultat politike je primjerice da hrvatska nafta “putuje” na preradu u Budimpeštu, a potom se prodaje hrvatskim potrošačima, prije nekog vremena bilo je drugačije.
Dok Mađarska gradi tvornice i izvozne kapacitete, Hrvatska gradi apartmane. Razlika u razini razvoja danas je izravna posljedica tih izbora.
