Ako ste žena u Zagrebu i imate osjećaj da ste okružene muškarcima, ali istovremeno potpuno same – dobrodošle u klub. Ovdje se ne dijele članske iskaznice, samo iskustva i duboki uzdasi uz kavu ili čaj.

Ponuda muškaraca: sve na izbor, ali bez garancije

S teoretske strane, ponuda je ogromna. Muškarci su posvuda: aplikacije, teretane, kafići, uredi, Instagram. U praksi? To je kao da listate jelovnik od deset stranica i na kraju shvatite da ste alergične na sve.

Ili su

• „emocionalno nedostupni, ali rade na sebi“
• „nisu spremni, ali ne žele biti sami“
• „traže kemiju“, ali samo do prve obaveze
• “mamine maze” ….itd

Kvalitetni muškarci postoje – kažu mi svi. Samo nitko ne zna gdje su i zašto se ne javljaju.

Mi znamo što želimo, oni znaju što NE žele

Najveći nesrazmjer? Mi dolazimo s jasnim namjerama, oni s otvorenim opcijama. Ja želim razgovor, interes i kontinuitet. Prosječan On želi „vidjeti kamo će ići“, dok gleda moj dekolte. Spoiler: ne ide nikamo.

I onda se pitaš jesi li zahtjevna, previše direktna ili jednostavno pogrešna. A istina je – nisi. Samo si odrasla.

Mlađe cure se bacaju, ja biram – i ispadam problem

Dok ja razmišljam ima li smisla javiti se prva, mlađe cure nemaju dilemu. One pišu, zovu, dolaze. I iskreno – svaka im čast. Ali rezultat je taj da se muškarci naviknu da se oko njih netko stalno trudi, a trud prestane biti nešto što se cijeni.

Ja ne želim natjecanje. Želim odnos. I to me, očito, čini manjinskim slučajem.

Pripreme za izlazak: trud koji rijetko bude vraćen

Izlazak za mene počinje satima ranije. Odabir odjeće, šminka, pokušaj da izgledam kao da se nisam trudila. U glavi već znam: ne tražim čuda, samo normalan razgovor.

Prosječan On dolazi u tenisicama koje pamte bolje dane i s pričom o poslu. Romantika? Možda u nekom drugom životu.

Kraj večeri: „Javi se“ koji znači „nemoj“

Večer završi korektno. Ništa loše, ali ništa ni posebno. Rastanak uz: „Čujemo se.“ Ne čujemo se.

I nije stvar u odbijanju – stvar je u neodlučnosti koja iscrpljuje više od jasnog „ne“.

Gdje je nestala romantika?

Romantika danas djeluje kao da je netko proglasio zastarjelom. Kao da je pažnja slabost, a interes rizik. A ja samo želim osjećaj da sam nekome izbor, a ne opcija.

Jedan izlazak koji me podsjetio da nisam luda

I onda, rijetko, dogodi se normalno. Jedan izlazak. Došao je pristojno odjeven. On je bio samo – prisutan. Slušao je, smijao se, postavljao pitanja. Ja sam brbljala kao navijena. Nije nestao nakon večeri, nije glumio nedostupnost.

Nije bio savršen. Bio je stvaran. I to je bilo dovoljno da mi vrati vjeru da nisam tražila previše, nego krivo.

Što ja danas mogu žene u Zagrebu?

Mogu ne pristajati na mrvice. Mogu otići s izlaska bez grižnje savjesti. Mogu biti same, ali mirne.

Jer u gradu punom ljudi, najteže je naći nekoga tko zna što želi. A dok se to ne dogodi – biraj sebe.