U medijima su braniteljske ili ultradesne proustaške navijačke grupe koje protestiraju protiv srpskog folklora (SDSS) sa ponegdje znakovima velikosrbizma ili protiv antifašista prozvani „crnokošuljašima“.
BBB “Crnokošuljaši”
Mediji su vjerojatno inspiraciju za taj pogrdni nadimak dobili u crnim „hudicama“ ili tamnim ili crnim jaknama koje su sada jako popularne kao modni trend u srednjoškolskoj i mlađoj muškoj populaciji potpuno nevezano uz politiku ili ideologiju. Nerijetko se pred pekarnicom vidi skupina od pet srednjoškolaca u tamnim hudicama i tamno sivim trenirkama različitih marki i dizajna.
Dinamo službena hudica
Torcida “Crnokošuljaši”
Tko su u stvari pravi „Crnokošuljaši“
Crnokošuljaši (talj. camicie nere,) ili squadistri, službeno:
Milizia Volontaria per la Sicurezza Nazionale, skr. MVSN)
Dobrovoljna milicija za nacionalnu sigurnost ( MVSN ), često identificirana s izrazom crne košulje zbog crnih košulja usvojenih kao dio uniforme , bila je žandarmerijski korpus s vojnom organizacijom koji je 1924. postao dio oružanih snaga Kraljevine Italije i raspušten je nakon potpisivanja primirja u Cassibileu u rujnu 1943.
MVSN ima korijene u političkoj miliciji, središnjem elementu brzog uspona fašizma između 1920. i 1921., zahvaljujući sustavnoj upotrebi organiziranog političkog nasilja. Tradicije političke milicije već su bile prisutne u jakobinskim , liberalnim i socijalističkim pokretima 19. stoljeća, ali su se razvile s europskim fašističkim pokretima. U Italiji, ideja paravojnih milicija datira još od Giuseppea Garibaldija. Fašistička inovacija bila je stvaranje strukturirane, agresivne i visoko organizirane milicije, dijelom inspirirane ruskim boljševicima.
Tijekom uspona na vlast, stvaranje te milicije omogućilo je Mussoliniju da ojača svoju političku i institucionalnu kontrolu nad strankom i javnim redom. Milicija je regrutirala dobrovoljce iz fašističkih skupina, pri čemu su niži činovi bili povjereni eskadristima, a viši vojnim časnicima. Na ulici su se često sukobljavali sa komunistima.
Kako je režim učvršćivao kontrolu nad državnim aparatom, MVSN je postupno gubio veze sa strankom i stvarao napetosti s političkim vlastima, vojskom i samom strankom. Smatrana suvišnom vojsci i marginalnom u aktivnostima političke policije, milicija je preuzela pretežno administrativnu i koreografsku ulogu.
MVSN je bio organiziran po teritorijima i u početku se temeljio na dobrovoljcima, sastavljenim od članova Nacionalne fašističke stranke u dobi između 16 i 50 godina, uključujući veterane Prvog svjetskog rata i časnike Kraljevske vojske, koji su nakon pridruživanja promaknuti u viši čin. Od 1927. članstvo je postalo obvezno u skladu s propisima fašističkog novačenja. Iako su brojke približne, procjenjuje se da je broj članova porastao sa 190 000 u 1923. na oko 950 000 u 1940.
Organizacija Dobrovoljne milicije za nacionalnu sigurnost ( MVSN )ili „crnokošuljaša“ je po uzoru na Rimske legije, a iz civilne milicije se po potrebi transformira u vojne jedinice.
Organizacija Milicije temeljila se na zapovjedništvu (glavni zapovjednik bio je Benito Mussolini, s činom prvog počasnog kaplara ; pod njegovim je zapovjedništvom bio načelnik stožera, odgovoran za upravljanje općim zapovjedništvom). Teritorij je bio podijeljen u četiri skupine (Milano, Bologna, Rim, Napulj) pod zapovjedništvom general-pukovnika. Svaka grupna zapovjedna jedinica imala je pod svojim zapovjedništvom određeni broj skupina (ukupno 33) kojima su predvodili generalni konzuli, a nekoliko skupina činilo je zonsko zapovjedništvo. Svaka grupna zapovjedna jedinica imala je pod svojim zapovjedništvom određeni broj običnih legija (ukupno 120) kojima su zapovijedali konzuli. MVSN je bio strukturiran prema ternarnom sustavu: svaka legija se sastojala od tri kohorte, koje su se pak sastojale od tri centurije; svaka centurija se sastojala od tri manipula, a svaka manipula od tri odreda. Nakon nekih značajnih promjena sustava između 1929. i 1935. , izvorna struktura je obnovljena 1939. godine .
Uniforme
Crnokošuljaši su nosili istu uniformu kao i talijanska vojska, uz dodatak crne košulje, kravate i crnog fesa. Jakna uniforme imala je crne plamenove s dva kraja na ovratniku umjesto oznaka i fascije liktora umjesto vojničkih zvijezda. Postojala je potpuno crna uniforma koju su nosili neki časnici i mušketiri Ducea , počasne garde Palazzo Venezia.
Prvi borbeni angažman Milicije može se smatrati Libijom, u rujnu 1923., kada su, uz specijalne milicije i teritorijalne legije, stvorene i legije za borbu u Libiji , gdje su tri legije sudjelovale u sukobima kod Beni Ulida , El Regime , El Zuetine i Got el Sass . Dobre performanse jedinica uvjerile su vladu da osnuje dvije legije stacionirane na takozvanoj četvrtoj obali: jednu u Tripoliju , a drugu u Bengaziju .
Sudjelovali su i u Etiopskom rat (1935.-1936.), Španjolskom građanskom ratu (1936.-1939.) i Drugom svjetskom ratu (1940.-1943.). Borbena djelotvornost im varira od vrlo dobre do vrlo loše. Kako kada. U službenoj Talijanskoj vojsci iz tog vremena nisu bili na nekoj „posebnoj cijeni“.
Primirjem od 8. rujna 1943. , Milicija se raspala u općem neredu talijanskih oružanih snaga. Jedinice raspoređene na sjeveru poluotoka, u Francuskoj i na Balkanu uglavnom su se pridružile Talijanskoj Socijalnoj Republici . Jedinice MVSN-a koje su prešle pod RSI 8. prosinca 1943. apsorbirala je Republikanska nacionalna garda.
U trenutku raspuštanja, MVSN je imao 14.142 poginula vojnika.
