Homoseksualizam u drevnom Rimu
U drevnom Rimu seksualnost nije bila pitanje identiteta, nego statusa, moći i – tko penetrira, a tko prima.
Nije problem s kim, nego kako
Rimljane nije zanimalo voliš li muškarce ili žene. Njihovo ključno pitanje bilo je:
jesi li ti taj koji “je aktivan i dominira” ili onaj koji je „pasivan i prima“.
Slobodan rimski građanin mogao je spavati s kim god želi – robovima, oslobođenicima, prostitutkama, pa i muškarcima – sve dok je bio u aktivnoj ulozi. Biti pasivan značilo je izgubiti muškost, čast i društveni ugled. Ukratko: nije sramota biti gej, sramota je biti „pasivan primatelj“.
Car je mogao biti i dolje
Car Neron bio je dokaz da ni rimski vrh nije bio imun na skandale. Prema antičkim izvorima, Neron se oženio muškarcem. Čak dva puta !
Ljubavna veza između cara Nerona i mladića po imenu Sporus postala je predmet kontroverze i širenja tračeva širom Rima. Njihova neobična veza izazvala je različite reakcije u društvu, od obožavanja do velikog prezira.
Sporus je bio mladić koji je, prema izvorima tog razdoblja, bio prepoznatljiv po svojoj nevjerojatnoj ljepoti i androgenoj privlačnosti. Prema Svetoniju, Neron je odlučio vjenčati se sa Sporusom kako bi ga učinio suprugom umjesto svoje ubijene žene Popeje Sabine, koju je optužio za izdaju. Ovaj čin uključivao je ceremoniju vjenčanja, u kojoj je Neron nosio vjenčanicu, a Sporus postao carica, ponižavajući i ismijavajući time tradicionalne uloge i običaje.
Neron je otišao toliko daleko da je izgradio poseban hram u Sporusovu čast, gdje su ga građani Rima morali obožavati kao božanstvo. Nakon što je Neron odlučio oženiti Sporusa, naredio je medicinski postupak kastracije nad mladim Sporusom. kako bi zauvijek sačuvao njegovu mladolikost. Kastracija je označavala Sporusovu trajnu povezanost sa Neronom, kojeg je privukla Sporusova neverovatna fizička sličnost sa suprugom Sabinom, čije ime mu je i dao prilikom vjenčanja. Neron i Sporus su vrlo brzo postali nerazdvojni, a sa time je jačao i njegov utjecaj u Rimu. Na svečanosti se pojavljivao u odori rimske carice, a imao je i svoje sluškinje koje su mu bile na raspolaganju tokom čitavog dana.
„Dvanaest Cezara“ Svetonije piše: „Prigrlio je dječaka Spora i odlučio ga je preobraziti u ženu. Otišao je toliko daleko da ga je oženio i uključio sve segmente bračne ceremonije. Dječak je imao rupičasti veo, a na vjenčanju su bili prisutni mnogi. Kada je ceremonija završila, Neron ga je odveo u svoje odaje i ondje se prema njemu ponašao kao prema ženi“.
U svojim Analima, Tacit piše: „Neron, koji se onečistio svakim bezakonjem i bezakonitim udovoljavanjem, ne preže od činjenja niti jedne opačine, koja će samo osnažiti njegovu izopačenost. Prije nekoliko dana sklopio je brak s Pitagorom, sa svim segmentima bračne ceremonije. Car je na sebi imao veo, ljudi su svjedočili ceremoniji“…
ELAGABAL I HIJEROKLE
Rim je tokom svoje historije vidio mnogo kontroverznih i nekonvencionalnih vladara, a jedan od najizraženijih bio je rimski car Elagabal. Njegova kratkotrajna vladavina između 218. i 222. godine nove ere obilježena je skandalima i kontroverzama koje su ga stvorile jednim od najspornijih vladara Rima. U društvu koje je iznad svega obožavalo muškost, Elagabalova pretjerana ženstvenost, izazivala je veliku pažnju javnosti. Iako se tri puta ženio sa osobama ženskog spola, ostao je najviše upamćen po braku sa bivšim robom i kočijašem Hijeroklom.
Volio ga je zvati ljubavnicom, ženom ili kraljicom Hijeroklovom. Oblačio se kao žena šminkao se, farbao oči, rumenio obraze i stavljao periku da bi izgledao kao žena. Nosio je uvezene svilene kineske haljine, stavljao lažne grudi. Želio je dobiti ženski spolni organ, a za to je bio u potrazi za ljekarom. Elagabal je često posjećivao javne kuće i prodavao se kao prostitutka. Imao je zasebnu sobu u palači za svoje fetiše. Stajao bi gol na vratima sobe da bi ga svi vidjeli. Naredio je da se traže muškarci sa velikim penisima kako bi ih unajmio kao sluge i službenike. Jedan od takvih, Aurelije Zotik, bio je posebno dobro obdaren i čak je postao Elagablov ljubavnik. Takođe je napravio javno rimsko kupatilo da bi u njemu sakupljao muškarce. Konačno, 222. godine nove ere, Elagabal je svrgnut u vojnom udaru koji je organizirao njegov rođak Aleksandar Sever. Car je umro sa samo 18 godina, završavajući tako jedno od najkontroverznijih razdoblja u historiji Rima. Međutim, ipak treba imati na umu da su izvori o Elagabalu često pisani s političkim ili propagandnim ciljevima, i moguće je da su neki detalji ili priče izmišljeni kako bi se Elagabal predstavio kao nestabilan i nepoželjan vladar, zato detalji o njegovom rodnom identitetu mogu ostati zauvek izgubljeni u prošlosti.
Inače, transrodno ponašanje je postojalo i prakticiralo se u Rimu. Gali je bilo rimsko ime za kastrirane sljedbenike frigijske boginje Kibele. Smatrani su trećim rodom (pored muškog i ženskog), kao što se danas u modernom svijetu smatraju transseksualci. Ljudi sa jakom međuspolnom identifikacijom proslavljali su ceremoniju kastracije. U hramovima posvećenim Kibeli, muškarci su gubili genitalije, krvarili kao pri menstruaciji ili porođaju. Ovakvi običaji su postali učestaliji od Elagablove vladavine. Njegovi kontroverzni potezi i postupci često su dovodili do nereda i nemira u Rimu.
Dok je u doba stare Grčke i ranijih razdoblja starog Rima bilo uobičajeno da stariji muškarac ima aktivnu, a mlađi pasivnu ulogu u seksu od doba Rimskog Carstva postaje jasno da i odrasli muškarci preuzimaju pasivnu ulogu. Marcijal opisuje primjer u kome stariji muškarac dozvoljava robu da ima aktivnu ulogu. Ranije se često smatralo da samo aktivni partner ima zadovoljstvo u seksualnom činu, dok se pasivna uloga poistovjećivala s ulogom žene i zato se smatrala nedostojnom. Svetonije bilježi da je car Neron u pasivnoj ulozi u seksu s Doriforom oponašao žensko vrištanje. Muškarci koji su imali pasivnu ulogu optuživani su da često ulažu puno vremena u svoj fizički izgled, kako bi privukli partnere. Oni su često prikazivani u lošem svjetlu, i nazivani kinaidos ili cinaedus, što su riječi korištene za eunuhe. Pored redovnog opisivanja analnog odnosa, postoje svjedočanstva da je oralni seks bio također čest. Petronije opisuje divljenje muškarcima s velikim penisima u javnim kupaonicama.
Robovi, vojska i svakodnevni Rim
U rimskim kućanstvima i vojsci istospolni odnosi nisu bili rijetkost. Robovi su se, nažalost, smatrali vlasništvom – uključujući i seksualno. Moralne dileme? Ne baš.
Legionarima su žene bile zabranjene u logorima, ali nitko se pretjerano nije uzrujavao oko „alternativnih rješenja“. Rim je bio praktičan: potrebe su potrebe.
Rimski pogled na pederastiju
Rimljani nisu bili toliko otvoreni za praksu pederastije, kao što nisu bili otvoreni za mnoge grčke ideale ili načine života. Rimljani bi težili seksualnim vezama s mlađim muškarcima, ali te su se veze smatrale oprostivima samo ako je stariji muškarac bio slobodno rođeni Rimljanin i ako je imao spolne odnose s mlađim robom ili prostitutkom koja nije bila rimskog podrijetla. Lex Scantinia bio je zakon donesen u Rimu koji je kažnjavao seks s mladim slobodno rođenim muškarcem, sprječavajući bilo kakav oblik pederastije kakvu su Grci prakticirali u Rimu.
Kako je sve krenulo nizbrdo (za gej Rimljane)
Dolaskom kršćanstva situacija se drastično mijenja. Ono što je stoljećima bilo „normalno ako imaš status“, postaje grijeh i zločin. U kasnom Carstvu donose se zakoni koji kažnjavaju homoseksualne činove, a rimska seksualna sloboda odlazi u povijest – zajedno s togama i gladijatorima.
Rim je bio sve, samo ne dosadan
Drevni Rim nije bio ni „gej raj“ ni moralna pustoš – bio je društvo s vlastitim pravilima, često brutalnim, ponekad apsurdnim. Homoseksualnost nije bila tabu, ali je bila strogo hijerarhijska.
