Mara Matočec (1885.–1967.) jedno je od najvažnijih, ali i najpotisnutijih imena hrvatske kulturne i političke povijesti. Prva hrvatska pučka spisateljica, seljačka političarka i gorljiva zagovornica ženskih prava, djelovala je uz bok braći Radić i ostavila dubok trag u Seljačkom pokretu. Iako je bila žena skromnog podrijetla i tragične životne sudbine, njezino djelovanje na području prosvjete, kulture i politike nadmašilo je okvire njezina vremena i prostora.
Od seljačkog doma do književnosti
Rođena u Drnju kraj Koprivnice, Mara Matočec rano je iskusila teret seoskog života i obiteljskih obveza. Udala se sa sedamnaest godina, rodila četvero djece, a Prvi svjetski rat odnio joj je supruga, ostavivši je samohranom majkom. Upravo iz boli i straha za muža nastala je njezina prva pjesma Sibiriji, objavljena 1915. u listu Dom.
Braća Antun i Stjepan Radić brzo su prepoznali njezin talent i uključili je u hrvatski seljački pokret. Mara postaje suradnica Seljačke sloge, autorica pjesama, igrokaza i publicističkih tekstova, te prva žena u Glavnom odboru Hrvatske seljačke stranke – u vrijeme kada žene još nisu imale biračko pravo.
Politički rad i borba za ženska prava
Mara je 1919. održala svoj prvi veliki politički govor u Zagrebu, glasno zahtijevajući ravnopravnost žena, promjene nasljednog prava i pravo glasa. Bila je među najaktivnijim govornicama HSS-a, a Stjepan Radić nazivao ju je „seljačkom sestricom“ i podupirao njezino djelovanje.
Prkosila je tadašnjim društvenim normama, upozoravala na težak položaj žena i pozivala na njihovo obrazovanje:
„Žena nije vezana samo za kuću; ona mora biti prosvijećena i spremna prepoznati dobro od zla.“
Organizirala je ženske odbore, kulturne skupine, pjevačke zborove i kazališne družine, a njezini igrokazi i pjesme bili su izvođeni diljem Hrvatske i Bosne.
Kolonizacija i rad u Koriji
Nakon što je po nepravednom zakonu o nasljedstvu izgubila većinu obiteljskog imanja, Mara se preselila u Koriju kraj Virovitice. Tamo je postala stup kulturnog i društvenog života. Organizirala je prosvjetne tečajeve, borila se protiv nepismenosti, pokretala društva i vodila kolonistički pokret kojim su hrvatske obitelji naseljavale napuštene posjede. U Koriji su je smatrali moralnim autoritetom, učiteljicom bez diplome i spisateljicom bez formalnog obrazovanja, ali s izvanrednom snagom riječi i duha.
Vrhunac slave i postupno povlačenje
Od sredine 1930-ih njezina popularnost bila je golema – o njoj je pisala Zagorka, objavljivali su je brojni časopisi, a njezini igrokazi prikazivani su i u zagrebačkim kazalištima. Bila je uvažena na političkim skupštinama, kulturnim kongresima i u ženskim organizacijama.
S izbijanjem Drugoga svjetskog rata povlači se iz politike, ostajući vjerna načelu koje joj je prenio Vladko Maček: „Držati se pod stolom dok se veliki tuku.“
Nakon rata odbila je bilo kakvu suradnju s novim režimima te je, kao politički nepodobna, pala u zaborav. Pisala je još u iseljeničkim glasilima, ali u domovini je njezino ime dugo bilo prešućivano.
Smrt i kasno priznanje
Mara Matočec umrla je tiho 1967. u Koriji. Tek desetljećima kasnije njezin rad postaje ponovno cijenjen, a 2009. Korijanci su joj podigli spomenik u središtu mjesta. U pismu koje joj je poslala Marija Jurić Zagorka stoji da je Mara bila „najpoznatija žena Hrvatske“ – što najbolje svjedoči o snazi njezina utjecaja.
Zaključak
Mara Matočec bila je žena ispred svoga vremena – seljanka koja je postala književnica, političarka, kulturna organizatorica i simbol borbe za prava žena i seljačkog naroda. Unatoč osobnim tragedijama i društvenim preprekama, ostavila je iza sebe golemo književno i političko djelo te nezbrisiv trag u hrvatskoj kulturnoj povijesti.
Njezin život pokazuje kako obična žena iz sela može postati iznimna ličnost kada je vodi ljubav prema narodu, slobodi i pravici.
