Istinsko podrijetlo imena Zagreb
Danas postoje razne teorije o nastanku imena Zagreba, sa većom ili manjom dozom maštovitosti raznih autora, koji su na različite načine nudili svoje objašnjenje naziva našem gradu. Međutim niti jedan nije objasnio kompleksan i neobičan naziv Zagreba, koji ćemo obrazložiti našim čitateljima.
Stari Zagreb, prije nego je postao današnji glavni grad Hrvatske, sastojao se od nekoliko važnih dijelova: slobodnog kraljevskog grada Gradeca/Griča, biskupskog Kaptola i Laške Vesi. Svaka od tih općina imala je svoju specifičnu ulogu u povijesti grada.
Za našu priču najznačajnija od tih općina bila je Laška Ves, koja se nalazila ispod biskupskog Kaptola, smještena uglavnom području koje se danas naziva Stara Vlaška. U davnoj prošlosti ona nije nipošto izgledala kao danas, niske kućice koje su se naslanjale jedna na drugu, prljavih uskih blatnih uličica, popraćenih neobičnim mirisima, koji se u pristojnim društvima nazivaju smradom. Ovdje su živjeli siromašni slojevi društva, među kojima su bili sitni obrtnici, seljaci bezemljaši, nadničari, vojnici najamnici i druge osobe koje su se bavile različitim za društvo niskim zanimanjima. Iako su bili na društvenoj margini, upravo su ti ljudi, a ne plemićki dvorovi, blistave crkve i trgovačke palače, predstavljali “budućnost” grada.
Upravo sa Laškom Vesi je povezano ime Zagreba, naime, taj srednjovjekovni dio grada bio je poznat i pod njemačkim nazivom „Zum Graben“, što u prijevodu znači “Uz opkop” ili pučki “Uz grabu”. Ovaj naziv odnosio se na geografsku karakteristiku grada, budući da se naselje nalazilo uz vodeni kanal ili opkop koji je služio kao obrambena barijera. Tijekom vremena, naziv „Zum Graben“ evoluirao je u „Zumgraben“, a zatim se oblikovao u „Zgraben“, pa u današnji „Zagreb“.
Danas se taj dio grada teško može prepoznati ispod ploča Europskog trga ili asfalta Stare Vlaške, ali tu je još Crkva Svetog Martina, smještena u biskupskoj zgradi. Dok ispijate svoju kavu u malim kafićima Stare Vlaške možete zamisliti gradski opkop, uske uličice i trošnu drvenu crkvicu, ispred koje su se pred ratni pohod molili vojnici najamnici iz raznih zemalja, okruženi praljama i prostitutkama, svojom i tuđom djecom. Moleći se svom zaštitniku Svetom Martinu, svecu ratniku. Ratni pohod iz kojih se neki neće vratiti, ali i drugi koji će se vratiti sa bogatim plijenom, posebnim blagoslovom Svetog Martina.
